Mama, a kad ću ja dobiti sestru ili brata?

0
Kad_cu_ja_dobiti_sestru_ili_brata

– Mama, a kad ću ja dobiti sestru ili brata? – po ko zna koji put pita me tužni piskavi glasić.

Kako da joj kažem – možda nikad?

Kako da joj objasnim razloge zašto će, najverovatnije, ostati jedinica, kad ih ni ja, u dubini duše, ne opravdavam?

– Videćemo – odgovaram glasom bez emocija i ubrzavam korak na putu ka školi. Trudim se da “iskuliram” njeno, sada već svakodnevno pitanje i sama pred sobom foliram da ne osećam onu knedlu u grlu koja se upravo formira.

– I Maša ima sestru, i Lara ima sestru, Dunja ima brata… Svi imaju nekog, samo ja nemam – uporan je moj đak prvak.

– Okej, hajde požuri da ne zakasniš na prvi čas. Hej, pa danas posle škole ideš na prvu baletsku probu! – iskusno menjam temu.

Usklik oduševljenja dokazuje da sam u tome uspela. U njenoj glavici već su nove baletske patike i suknjica od tila, ali u mojoj – njeno pitanje odzvanja li odzvanja, iznova i iznova

Brat_ili_sestra

Stvarno, šta bi bio adekvatan odgovor? Šta bi bio opravdavajući odgovor?

– Mama nije želela drugo dete, ti si joj dovoljna;
– Tvoje odgajanje me toliko iscrpljuje da ne mogu da zamislim da sad sve moram iznova; –
– Mama ne sme više da rodi, dušo, zdravlje joj je popustilo;
– Mama ne može više da rodi jer su se njeni reproduktivni organi razboleli;
– Bilo bi rizično da mama sada rodi, ima već previše godina;
– Mama smatra da nije pametno ponovo da rodi jer nemamo para za još jedno dete;
– Mama ne bi više da rađa jer ne može da nađe posao i sigurnu platu;
– Mama ne bi više da rađa jer radi previše poslova i nema vremena ni za tebe, a ne za bebu;
– Mama se ne usuđuje da rodi drugo dete jer tata nema posao;
– Mama ne bi da rodi drugo dete jer tata nema dovoljnu platu;
– Mama ne bi da rodi drugo dete jer je tata bolestan, a ona se plaši da će ostati sama;
– Mama neće roditi drugo dete jer se razvela od tate, a ne želi da ima novog partnera;
– Mama ne želi drugo dete jer nema ničiju podršku;

Ovo su razni razlozi koji mi padaju na pamet kao realni, ali sasvim sigurno ih ima još gomila…

Da, neki zvuče sebično, neki surovo, a neki dirljivo…

Ovi najdirljiviji gotovo da bude empatiju i kao da već čujem reakciju okoline: “Mi te razumemo”.

Zelim_sestru_brata

Ali, čak i da ih upotrebim, ona ne bi razumela. Ne sa svojih sedam godina.

A ne mogu, ne mogu da je lažem…

Jednog dana, pokušaću da joj objasnim.

Samo, šta da joj objasnim?

To da nijedan od ovih razloga nije moj? To da su mnogi od ovih razloga pomalo moji, ali da nijedan nije bio prava, nepremostiva prepreka ka ostvarenju tog bitnog cilja – rađanju još jednog deteta?

Postoji li adekvatno opravdanje za “tako se namestilo” ili “tako se desilo”?

Kako objasniti sedmogodišnjem detetu da je njegova majka mislila da je mladost zaista večna?

Okej, ne baš večna, ali dugovečna.

Da će biti vremena za sve.

Da su godine ispred nas (kako to već kažu matorci).

Da ti samo malo poodrasteš i kreneš u vrtić, kako ne bi imala dve bebe.

Da ti samo još malo poodrasteš, kako bi bilo još lakše sa bebom.

Da će drugo dete da sačeka da se u maminoj firmi smiri situacija, a u tatinoj postanu redovne plate.

Da mama posle otkaza nađe stalan posao, kako bi imala platu, a i pravo na trudničko i porodiljsko.

Jedinac_jedinica

Da mama odradi toliko i toliko meseci u novoj firmi kako bi uopšte stekla pravo na trudničko.

Da posle raspada nove firme nađe novi posao.

Da se preselimo iz podstanara.

Da se završi renoviranje stana, kako bismo imali dečiju sobu.

Da izađemo iz kredita.

Da mama razradi svoj novi privatni posao kako bi mogla da ga mirno prepusti suvlasniku dok je na trudničkom i porodiljskom.

Da mama nađe još neke poslove, jer sa privatnom firmom baš i ne ide kako je zamislila.

Da ti kreneš u prvi razred, kako bi mogla da ti pomogne oko prvih školskih obaveza.

Da se tata oporavi od iznenadne bolesti.

Da mama preispita svoje zdravlje, jer je sad već zašla u četrdesete.

Pitam se, kako je moguće da je ovako ispalo? A nije da smo tako planirali.

Kad smo se uzeli, žarko smo želeli bar dvoje dece.

Da moja želja nije minula, to znam svaki put kad ugledam novopečenu mamu sa kolicima.

Da svojoj devojčici oduvek želim da ispunim želju da ima brata ili sestru, u to sam sigurna, jer sećam se kako je bolelo biti sam i kako nisam razumela izgovore moje majke.

Dete_zeli_sestru_brata

Da li se prepuštam godinama, razmišljajući da li bih imala dovoljno energije da iznesem novu trudnoću, neprospavane noći uz tek rođenu bebu, gurim već prebolnu kičmu dok je držim kad prohodava…?

Da li su me briga oko egzistencije, poslovi, obaveze i konstantni premor načinili nekom drugačijom osobom od one mlade žene koja je sanjala o velikoj porodici?

Da li radim baš ono za šta sam se zarekla da neću nikad uraditi?
Ne tražim da me opravdavate. Ne tražim da me razumete. Ne tražim da me utešite.

Želim samo da vam kažem, vama koji možda to još niste shvatili, da vreme prolazi brže nego što mislite. Da mladost nije večna. Da se životne okolnosti mogu menjati brzinom svetlosti. Da se vi sami možete promeniti, do neprepoznatljivosti. Da će možda jednog dana biti kasno da ispunite svoje velike želje, čak i ako ste njihovo ostvarenje podrazumevali.

Da se sve vaše kockice najčešće neće složiti baš onako kako ste zamišljali. Da ćete žaliti ako vaše nesavršeno složene kockice budu jedini razlog zašto nešto važno niste uradili.
……………………………………………

– Mama, a kad ću ja dobiti sestru ili brata? – jutros me je dočekalo dobro poznato pitanje.

– Radimo na tome – odgovaram sa smeškom.

 

Autor: Ema Čupić

Foto: Pixabay.com

POSTAVI ODGOVOR

Upišite svoj komentar
Unesite svoje ime ovde